Dugi odmor znaka odlomka

1Pogledajte početak bilo kojeg odlomka u tiskanoj knjizi i vidjet ćete malen prazan prostor: uvlaku. Izgleda kao ništa, što otprilike i jest. To je mjesto na kojem je nekoć stajao znak.

2Taj se znak zove znak odlomka, ¶ — obrnuto i udvostručeno slovo koje programi za obradu teksta još uvijek prikazuju kad zatražite da otkriju skrivene znakove. Tijekom dugog razdoblja povijesti pisanja nije uopće bio skriven. Stajao je na početku nove misli, često obojen crvenom bojom, i čitatelju davao do znanja da je jedan argument zaključen, a drugi započeo.

Slovo koje je postalo znak

3Znak odlomka počeo je kao slovo. Pisari koji su pisali na latinskom označavali su novi odjeljak, capitulum, slovom C, a tijekom stoljeća C je dobio okomitu crtu, pa još jednu, a njegov se zaobljeni dio ispunio, sve dok više nije nalikovao slovu, nego maloj crnoj zastavici.¹1Ime ima svoju dugu priču na putu kroz francuski i engleski, preko grčke riječi paragraphos, oznake na margini. Kad je stiglo do engleskog, među ostalim je postalo „pylcrafte”. Pravopis je tada bio mnogo slobodnija stvar. Često bi ga nakon što bi tekst bio napisan dodala druga osoba, drugom tintom: rubrikator, čiji je posao bio dodati crvenu boju.

4Tu je počela nevolja s podjelom posla. Pisari bi na početku svakog odjeljka ostavili prazno mjesto da ga rubrikator popuni. Kad se pojavilo tiskanje, tiskari su zadržali taj običaj: otisnuli bi crni tekst, a mjesto ostavili praznim da netko poslije rukom doda crvene znakove. A tih ruku, sve češće, nije bilo.²2Računica je bila jednostavna. Crni se tekst mogao otisnuti stotinama puta u jednom satu; crvene je oznake trebalo naslikati jednu po jednu. Jedno je bilo jeftino, drugo nije, i pobijedilo je jeftino. Knjige su izlazile s prazninama. Čitatelji su se navikli na njih. Naposljetku je praznina postala znak.

Uvlaka kao duh

5Ovo mi je jedna od najdirljivijih priča u povijesti stranice. Svaki uvučeni odlomak koji ste ikad pročitali na početku nosi malen izostanak, obris crvenog znaka koji nitko nije naslikao. Već petsto godina čitamo duh znaka odlomka i nazivamo ga praznim prostorom.

6Ove stranice vraćaju djelić crvene boje. Svaki odlomak eseja ima svoj broj na margini, otisnut drugom tintom, a prve riječi svakog eseja tiskane su crvenom bojom, baš kao što bi rubrikator označio početak teksta. Nije riječ o nostalgiji. Broj je koristan: čitatelju omogućuje da pokaže točno mjesto s kojim se ne slaže. Pretpostavljam da su crveni znakovi oduvijek tome i služili.

Bilješke

1. Ime ima svoju dugu priču na putu kroz francuski i engleski, preko grčke riječi paragraphos, oznake na margini. Kad je stiglo do engleskog, među ostalim je postalo „pylcrafte”. Pravopis je tada bio mnogo slobodnija stvar. ↩

2. Računica je bila jednostavna. Crni se tekst mogao otisnuti stotinama puta u jednom satu; crvene je oznake trebalo naslikati jednu po jednu. Jedno je bilo jeftino, drugo nije, i pobijedilo je jeftino. ↩