Tidetable

EsejiBroj 4Stvari koje određuju ritam · Deo 2 od ukupno 4

Zvono za pekare

U ulici iza pijace jedan pekar zvoni ručnim zvoncetom kad izađe druga tura peciva. Kratka istorija zvuka koji kazuje koliko je sati.

Piše Ilse Marrow1 minut333 reči

Dostupno i na: العربيةБългарскиবাংলাCatalàČeštinaDanskDeutschΕλληνικάEnglishEspañol (Latinoamérica)EspañolEestiفارسیSuomiFrançais (Canada)Françaisעבריתहिन्दीHrvatskiMagyarBahasa IndonesiaItaliano日本語한국어LietuviųLatviešuBahasa MelayuNederlandsNorsk bokmålPolskiPortuguês (Portugal)Português (Brasil)RomânăРусскийSlovenčinaSlovenščinaSvenskaKiswahiliไทยFilipinoTürkçeУкраїнськаTiếng Việt繁體中文简体中文

Radnim danima u devet i petnaest, a subotom u devet i trideset, u uskoj ulici iza natkrivene pijace oglasi se ručno zvonce. To je malo mesingano zvonce s drvenom drškom, kakvim je nekada učitelj završavao odmor, a zvoni njime onaj od dvojice pekara kome su u tom trenutku ruke u brašnu. To znači da je druga tura izašla iz peći. U ovoj ulici to znači već duže nego što je bilo ko od njih dvojice živ.

Čini se da to niko mlađi od pedeset ne zna. Mlađi stanovnici misle da je zvonce simpatičan detalj, malo pozorišta za posetioce. Stariji oblače kapute.

Prva i druga tura

Prva tura u pekari namenjena je ljudima koji nekuda žure: radnicima, onima koji ujutru vode decu u školu, svakome ko jede stojeći. Izlazi iz peći u šest i nestane do sedam. Druga tura namenjena je onima koji ostaju. To je hleb za ručak, zemičke za staricu na trećem spratu koja se više ne penje uz stepenice pre deset, vekna koju joj komšinica donosi gore.

Zvonce postoji zato što je druga tura drukčije obećanje. Njene mušterije ne prolaze pored radnje na putu nekuda; njih treba pozvati. Pre telefona, pre nego što je iko imao sat u kuhinji kojem se moglo verovati, zvuk je bio jedini način da se ulici javi kako je nešto toplo čeka.11Kuhinjski satovi su tema kojom ćemo se u ovom nizu pozabaviti kasnije, ili su mu barem bliska rodbina. Retko pokazuju tačno vreme i gotovo im se nikad ne veruje, što nije isto.

Sat koji se oglašava zvukom

Sviđa mi se što zvonce kazuje vreme, a da ga ne pokazuje. Ne može se pročitati, samo čuti, a s svakog prozora čuje se drukčije: jasno na uglu, prigušeno iza dvorišta, jedva ikako na najvišim spratovima, gde su se ljudi oduvek oslanjali na one ispod sebe da im prenesu vesti naviše. Tako ono ne meri samo sat već i ulicu, njenu dubinu i bliskost među susedima.

Kad su pre nekoliko godina pitali pekare da li će prestati da zvone sad kad svi imaju telefon, stariji od njih dvojice rekao je da će prestati kad hleb više ne bude gotov. Bio je to bolji odgovor nego što je pitanje zaslužilo.22Osoba koja je pitala bila sam ja. Nadala sam se citatu o tradiciji. Dobila sam citat o hlebu, što je isto rečeno korisnije.

Beleške

  1. Kuhinjski satovi su tema kojom ćemo se u ovom nizu pozabaviti kasnije, ili su mu barem bliska rodbina. Retko pokazuju tačno vreme i gotovo im se nikad ne veruje, što nije isto. ↩

  2. Osoba koja je pitala bila sam ja. Nadala sam se citatu o tradiciji. Dobila sam citat o hlebu, što je isto rečeno korisnije. ↩

Pismo

Jedno pismo, prve nedelje u mesecu.

Novi esej u celosti, dve ili tri beleške i ništa više. Bez piksela za praćenje, bez brojanja otvaranja, jedan klik za odjavu.

Ili pratite putem čitača fidovaPogledajte kako izgleda pismo