Posljednji vlak je obećanje

1Posljednji vlak iz grada kreće osam minuta do ponoći i većinu noći u njemu ima manje putnika nego vrata. Brojala sam. Jednog utorka u listopadu bilo nas je jedanaest u šest vagona: dvije medicinske sestre koje su se vraćale kući nakon kasne smjene, čovjek s kovčegom za violončelo koji je zaspao već na prvoj stanici, skupina studenata koji su izašli zajedno, a da se nisu ni pozdravili, i svi mi ostali, svatko na sjedalu okrenutom u suprotnom smjeru od vožnje, promatrajući kako se svjetla na peronima jedno po jedno gase.

2Po svakoj računici vlak u 23:52 ne bi trebao postojati. Autobus bi odradio posao za desetinu cijene, a vaučer za taksi medicinskim sestrama koštao bi još manje. Prijevoznik to zna; svakih nekoliko godina izvješće nekog konzultanta to kaže u tablici.¹1Najnoviji je pažljiv, pravedan i dugačak četrdesetak stranica. Preporuka mu je u drugom odlomku; preostalih trideset devet stranica objašnjava zašto je nitko neće slijediti. Vlak ipak vozi, a počela sam misliti da vozi zato što zapravo nije vlak. On je obećanje otisnuto na dnu voznog reda.

Što piše u posljednjem retku

3Pročitajte vozni red odozdo prema gore i promijenit će narav. Rani stupci govore o kapacitetu: koliko ljudi, koliko često, kojom brzinom. Posljednji stupac govori o nečem drugom. Kaže vam koliko se dugo možete zadržati vani, koliko daleko od kuće razgovor može odlutati prije nego što mora završiti. Određuje krajnju granicu večeri.

4Kad željeznica ukine posljednji vlak, rijetko se bune oni koji su se njime vozili. Bune se oni koji su se njime mogli voziti. Žena koja nikad nije propustila vlak u 23:52 ipak planira večere imajući na umu da je mogla zakasniti na njega. Ukinite vlak i večera završava u deset, jer sada postoji rizik, a i sam je rizik dovoljan.

Vozni red popis je vremena. Njegov posljednji redak popis je dopuštenja.

5Tu sam rečenicu napisala na poleđini karte onog utorka u listopadu i još uvijek vjerujem u nju, premda bolje zvuči u ponoć nego ujutro.

Kome je namijenjen

6Medicinske sestre očit su odgovor i važne su. Grad koji želi da ljudi rade noću duguje im način da se vrate kući koji ne ovisi o tome hoće li ih netko čekati budan. Ali važan je i čelist, kao i studenti, kao i svatko tko sam ja u tom vlaku: osoba koja se predugo zadržala uz nešto dobro. Posljednji vlak način je na koji grad kaže da je dopušteno zadržati se predugo, u razumnim granicama, jednom.

7Nekoliko stanica dalje nastupi trenutak kad strojovođa priguši svjetla u praznim vagonima radi uštede energije, a vlak nastavlja kroz mrak, osvijetljen je samo naš vagon, poput sobe iznesene iz kuće. Nitko ne govori. Čelist spava. Ne poznajem javnije mjesto na kojem bih mogla biti posve sama.

Cijena obećanja

8Ne pretvaram se da je ovo argument koji će financijski odbor prihvatiti. Obećanje je skupo upravo zato što se ispunjava i onih noći kad nije potrebno. Po tome se razlikuje obećanje od prijevozne usluge.²2Tu je razliku uvela moja baka, govoreći o svjetionicima, a ne o vlakovima. Nikad nije vidjela svjetionik; mislila je na svojega brata, koji je zvao svake nedjelje, imao što reći ili ne. Onog dana kad vlak u 23:52 bude vozio samo kad je pun, prestat će biti posljednji vlak i postat će još jedan vlak koji naprosto kasni.

9Zato brojim putnike i nikome ne govorim koliko ih je. Jedanaest je malo. A opet, upravo je toliko ljudi dovoljno da se cijeli gradić ispuni sviješću da se može vratiti kući.

Bilješke

1. Najnoviji je pažljiv, pravedan i dugačak četrdesetak stranica. Preporuka mu je u drugom odlomku; preostalih trideset devet stranica objašnjava zašto je nitko neće slijediti. ↩

2. Tu je razliku uvela moja baka, govoreći o svjetionicima, a ne o vlakovima. Nikad nije vidjela svjetionik; mislila je na svojega brata, koji je zvao svake nedjelje, imao što reći ili ne. ↩