Kuhinjski sat žuri četiri minute

1Sat u mojoj kuhinji žuri četiri minute. Znam to, zna to svatko tko je ikad boravio u stanu, a ipak svakog jutra radi svoj posao: pogledam ga, vidim da kasnim pa požurim — i stignem na vrijeme. Sat za koji svi znaju da nije točan trebao bi biti beskoristan. Moj je najkorisniji predmet u sobi.

Laž koja djeluje

2Raspitala sam se i gotovo svi koje poznajem imaju takav sat. Moja sestra namjestila je sat u autu da žuri sedam minuta. Jedna kolegica drži sve satove u kući deset minuta unaprijed, osim onoga u spavaćoj sobi, koji pokazuje točno vrijeme, „da mogu spavati”. Pekar u ulici iza tržnice drži sat iznad pećnice namješten tako da žuri tri minute, i tako već trideset godina, premda mi nije znao reći zašto.¹1Kad sam ga pritisnula, rekao je da kruh ne zna koliko je sati, a ni on, prije kave.

3Zanima me to što laž i dalje djeluje dugo nakon što je razotkrivena. Pomislili biste da bih, kad znam da sat žuri četiri minute, mogla jednostavno oduzeti četiri minute i opustiti se. Ali ne mogu. Oduzimanje traži napor, a u prvim jutarnjim minutama nemam ga napretek. Sat je brži od mog računanja i zato pobjeđuje.

Vrijeme s kojim se možeš prepirati

4Mislim da je tu na djelu još nešto. Sat koji pokazuje točno vrijeme autoritet je: s njim se nema o čemu raspravljati. Sat koji malo griješi suputnik je. Ima osobnost. Možeš se s njim prepirati, mrmljati mu, oprostiti mu. Pripada kućanstvu na način na koji vrijeme na telefonu, točno u sekundu i jednako za sve, nikad neće pripadati.

5Javni satovi trebaju biti točni, i trebali bi to i biti. Trajekt bez njih ne bi mogao funkcionirati. Ali satovi koje držimo kod kuće smiju biti naši, a budući da su naši, smiju griješiti na naš, osobit način.

6Razmišljala sam o tome da svoj namjestim točno. Odlučila sam da neću. Kasnila bih četiri minute do kraja života.

Bilješke

1. Kad sam ga pritisnula, rekao je da kruh ne zna koliko je sati, a ni on, prije kave. ↩